Republika Srbija
Apelacioni sud u Beogradu
Court of Appeal in Belgrade
Српски ћирилица Srpski latinica English

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENjE

(čl. 3, stav 1. Ustava Republike Srbije)

Svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

PRAVO NA JEDNAKU ZAŠTITU I NA PRAVNO SREDSTVO

(član 36 Ustava Republike Srbije).

Jemči se jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.

Svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke suda kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.

NEZAVISNOST SUDSKE VLASTI

Prema Ustavu Republike Srbije sudije su samostalni i nezavisni u svom radu. Vladavina prava koja je osnovna pretpostavka Ustava i koja počiva na neotuđivim ljudskim pravima se, između ostalog, ostvaruje i nezavisnom sudskom vlašću.

Sudske odluke se donose u ime naroda, obavezne su za sve i ne mogu biti predmet vansudske kontrole. Sudsku odluku može preispitivati samo nadležni sud, u zakonom propisanom postupku (član 145 Ustava RS)

Sudija ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje prilikom donošenja sudske odluke, osim ako se radi o krivičnom delu kršenja zakona od strane sudije. Sudija ne može biti lišen slobode u postupku pokrenutom zbog krivičnog dela učinjenog u obavljanju sudijske funkcije bez odobrenja Visokog saveta sudstva (član 15. Ustava RS).

JAVNOST RADA

Rspravljanje pred sudom je javno i može se ograničiti samo u skladu sa Ustavom (član 142, stav 3. Ustava RS).

ZBORNOST U SUĐENjU

U suđenju učestvuju sudije i sudije porotnici, na način utvrđen zakonom. Zakonom se može propisati da u određenim sudovima i u određenim stvarima sude samo sudije. Sud sudi u veću, a zakonom se može predvideti da u određenim stvarima sudi sudija pojedinac (član 142, stavovi 4, 5 i 6. Ustava RS).

STALNOST SUDIJSKE FUNKCIJE

Sudijska funkcija je stalna. Izuzetno, lice koje se prvi put bira za sudiju bira se na tri godine (član 146. Ustava RS).

IZBOR SUDIJA

Narodna skupština, na predlog Visokog saveta sudstva, bira za sudiju lice koje se prvi put bira na sudijsku funkciju. Mandat sudiji koji je prvi put izabran na sudijsku funkciju traje tri godine. Visoki savet sudstva, u skladu sa zakonom, bira sudije za trajno obavljanje sudijske funkcije, u istom ili drugom sudu. Visoki savet sudstva odlučuje i o izboru sudija koji su na stalnoj sudijskoj funkciji u drugi ili viši sud (član 147 Ustava RS).

PRESTANAK SUDIJSKE FUNKCIJE

Sudiji prestaje sudijska funkcija na njegov zahtev, nastupanjem zakonom propisanih uslova ili razrešenjem iz zakonom predviđenih razloga, kao i ako bude izabran na stalnu funkciju (član 148, stav 1. Ustava RS).

NEPREMESTIVOST SUDIJE

Sudija ima pravo da vrši sudijsku funkciju u sudu za koji je izabran i samo uz svoju saglasnost može biti premešten ili upućen u drugi sud. U slučaju ukidanja suda ili pretežnog dela nadležnosti suda za koji je izabran, sudija izuzetno može bez svoje saglasnosti biti trajno premešten ili upućen u drugi sud, u skladu sa zakonom (član 150, stav 2 Ustava RS).

NESPOJIVOST SUDIJSKE FUNKCIJE

Zabranjeno je političko delovanje sudija. Zakonom se uređuje koje su druge funkcije, poslovi ili privatni interesi nespojivi sa sudijskom funkcijom (čl. 152. Ustava Republike Srbije).

Si id non apparet, non ius deficit sed probatio (Paulus) – Ako se nešto ne dokaže, ne pravo, nego dokaz nedostaje